
ne pitaj odakle izrastaš
kad u noći opuste brijestovi
i zvijezde se ušute
nad zaljuljanom kolijevkom
ne pitaj kada će
zime minuti
i kada ćeš shvatiti
vječnu mijenu
sa rijekom ponornicom
otputuj i usni u tajni
ali blago joj
pokucaj na vrata
i ne pitaj jesu li
više trnovite
ili više mirisne
ruže u našem vrtu
nije nerazmrsiva
sudbinska matrica
ako je nježno zagrliš
i ne pitaš kamo teku
rijeke prolaznosti
Sprijaznenost z usodo, ki nas nosi kot reka ... pomirjujoča eksistencialna pesem, čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!