POLUPRAZNA

Bio je to sasvim običan razgovor sa poznanikom.

Hteo sam da ga pitam ali nisam mogao ili sam žurio;

i on je žurio, bilo je kasno ipak ostadosmo da prozborimo koju o poslu,

koju praznu reč o politici, kladionici te ne stigosmo

da razgovaramo o velikim temama, budućnosti, brzini svetlosti

senovitim obalama, ludilu obesne rulje, prolaznim gužvama.

Hteo sam da ga pitam šta njegova sestra studira

ili je studirala, da li je završila, da li se udala ?

Gledah je onomad gde igra u zanosu - nije znala

da neko posmatra prikriven iz senke -

kako joj mladost šiba iz svakog pokreta ...

Pod mesečinom okupanim blistavim planinama i jasnim nebom,

širio se dah proleća, topao, oštar i nežan poput majčinog krila.

Tandrkanje poslednjeg zadocnelog voza se gubilo u divljini  

na skromnoj stanici nakon jednočasovnog opraštanja i pira;

hteo sam da ga pitam i … kuda sve naše mladosti idu?

Ali pitanja je zaustavio sivi granitni oblak u mojim mislima 

dok se rastajasmo, svaki na svoju stranu u slobodu noći.

Da željno prigrlimo samoću, jedino ona još nam, treba ...

dejanivanovic

Komentiranje je zaprto!

dejanivanovic
Napisal/a: dejanivanovic

Pesmi

  • 06. 12. 2021 ob 10:02
  • Prebrano 252 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 93.26
  • Število ocen: 3

Zastavica