U trenu
trenom tišina nasta
Dublja od boli
u samoću što srasta
Jača od munje
što nebom se hvasta
tišina trenom
u trenu nasta
U tišini strašnoj
oblaci se množe
Oluje se nove
neprekidno kote
u crno oblače
nebeske note
U tišini tihoj
bez riječi što grme
ti razgrni nježno
oblake crne
Tišinom me ljubi
olujno moje
Bez riječi je ljubav
svijetlije boje
Bez riječi je ljubav
svijetlije boje
Me je prevzela!
Lp, Drago
O, rimanka, ki valovi in se prebija iz teme ... čestitke,
lp, Ana
hvala Dragane... raduje me što vam se sviđa
srdačan pozdrav
Ljubica
hvala draga Ana... znaš da rijetko pišem u rimi... nekako je taj dio iza mene... ali etooo ponekad ne odolim
zagrljaj
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!