
Ali je ne tražite u dvorima
Nečujno su iz svoje tame
Otputovali. Ne tulite
S tišinom i ljiljanima
Što ostali su bez mirisa
Nije nestala ali je ne zovite
Iz beskrajnog polja vaših očiju
Sve njeno je iščezlo
Zalutat ćete tražite li
Ono što nikada nije počelo
I što nikada neće nestati
Ono što plamti
Bez matrice Postojanja
Bez Mraka, bez Sjaja
Bez Pada i Leta
Bez Gladi i Sitosti
Bez Tamo i Ovamo
Bez Silaska i Uspona
Bez Čežnje i Uspomena
Ne tražite je u dvorima
U kojima je nema
Odakle će vas nepojamno
I zauvijek sve njeno Dozivati
kakav romantik.
mi heretićari ne mrzimo ovakve pijesmice, samo se nam čine uzalud
zapuštena
stihija
duha
a bogami
i duše.
Napokom mogu reći,
hosta la vista
prašuma
u srcu
kukavica
Nina
afrokinetika, žao mi je što nisam mogao doslovno prevesti sa slovenskog, pa mi komentar nije posve jasan. Hvala na javljanju.
Lijep pozdrav,
mp
baš je dobro, vidjeti te opet
Pesem, ki odpira prostor čez obstoj - in tako se nekaj, kar je izginilo, vrača, še več: kliče z neslišnim glasom, ki ga zmorejo slišati le redki ... čestitke,
lp, Ana
afrokinetika, želio sam pustiti glas do tebe, ali on ne dopire do zalutalih u svoju umišljenu poziciju, do pijedestala naslućenog u ograničenosti.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!