Obdan i po svunoć sušare dime,

zapahuju mahalu i rasijecaju dušu miruhom:

parenica (suhih šljiva), krušaka karamuta (čitavica),

hapura (jabuke kaničke), kukuruzne prženice,

paradajza, crvenih paprika, a tek oraha -

kako su samo ukusni i mirisni osušeni na ljesi,

napose - okusi jeseni, pusti.

Kad fosil proklija - Jesen rana u poznu dospijeva,

nutarnji put po iščezlom je,

osjemenjena, dâvna, ne bitiše više nigdje,

samo se čuva znamen srcem grafita,

sjetno, okus jeseni iz duše fosila klija.

Kemal Ljevaković