Sami smo tek krhkost
Razdvojenih duša
I val mi vapi iz pustog oka
Ostani. Zajedno ćemo
Sklopiti ruke na očevini
U Tajnom Srcu Zemlje
U glasu Žalosnih Vrba
Ostani
Ne umijem sama dati ime
Neubranom biserju i nepotrošenom
Vjetru na brijegu
Ne umijem sama
Trošiti snove
Dođi
Rasut će me prolaznost
Dok oživljava slika Liberanove Glavice
Za koju su zašla sva zajednička sunca
I u šumi plačnoj ostale
Zaglavljene sve prosudbe
Barem plimni ostani val
Da vrućicu mi na čelu ublažiš
Hladnim sklopljenim rukama
Tajnim Srcem Zemlje
Glasom Žalosnih Vrba
Na očevini
Ne preostaje ništa drugo nego - ostati!
LpM
MAKI, uvijek, u svakoj prilici neko nam je potreban. Sve lakše rješavamo. Zar ne?
Lijep pozdrav,
mirko
Hvala, Stojane.
Lijep pozdrav,
Mirko
Pesem hrepenenja po bližini, ki je lahko le plimin val ... hkrati se zdi žalovanje za očetnjavo in pesmi prida širši prostor za interpretacijo, čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana.
Ugodan vikend:)))
mp
Divna pjesma! Očarava...
Hvala lijepa!
Pozdrav
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!