Postojanje - ima nastajanje i nestajanje,

nepostojanje - ni u jednom ni u drugom ne stoji,

ali u prividu uvijek postoji.

Kažu da vrijeme teče, ide, leti, mine,

a zapravo tako nije,

vrijeme samo stoji i

svjedoči

da teče i da se mijenja sve što postoji.

Vele - kako je nebo gore, a zemlja dolje

 i da ravna je, i da se Sunce oko nje

smjerno pojavljuje i skriva -

u prividu, kao i uvijek, laž stoji.

Šarne dúge, krase leptira... i sve druge šare,

samo su svjetla refleksije -

do kad se svjetlost u rog skrije,

ko i ta što je,

sve istine u mraku stoje.

Može li nauka u svom trijumf-prividu,

pasti s neba na zemlju i na kraju-krajeva,

stići do prapočetka svega svijeta

(do kokoške il' jajeta)

ili je to samo trijumf-bijeg i od Svevišnjeg?

Sve je privid,

i poljubac Judin...

sve je varka na ovaj svijet,

i mene sjenka, kad se sunce skrije,

nije da je nema ili da mene nije...

imajte u vidu da je i umiranje u prividu.

Kemal Ljevaković