Bdim rasanjenu noć -
mjesečinom razasuta.
Zrcale mi svjetla Tvoja
u poglede iz praznoga srca.
Nadahnuće novo čekam
ispražnjenom dušom
tražnjom ovisan
tražim i molim. Te. Nesan.
Zastore otkrij, sa svih srca,
samo što su umorna,
k'o što u meni je, jer
punoj ruci se ne udjeljuje.
Od jezika do srca put je dug
sreća moja i spas mi
tamo vijuga,
do svodova Tvojih duga.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Kemal Ljevaković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!