
Isklasala žita, a ti još učiš
Zašto je nezasita žudnja i pitaš
Zašto niz ceste za tihim kišama
Ne možeš zaustaviti pogled
Isklasala žita, ti još slušaš
Nečitku pjesmu što sapira kamen
Ćud i tajnu ispod kore
Naklonjenih vedrina
Varljive radosti bez imena
Privid, v katerem misli valovijo kot v morju žita in zbujajo radost, čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!