NEOBIČNA PJESMA
Nekad tako nalegne tuga. Obuhvati pa je i disanje teret. Zaboli vlastita nježnost. Onda niotkud navru bockati neke sitne crne iskrice pa probude umrtvljene stanice ispod svih tkiva. Naviru li to i suze neodredivog ganuća?
I onda prasne pjesma. O davnoj dovršenosti. A opet o ljubavi.
Sasvim neobična, a opet obična. Nisam sigurna je li dobra ili nije ni je li uopće dovršena. Je li patetična? Nadam se da nije patetika nema pokrića u osjećajima, to je tek pusto laprdanje i gomilanje riječi. Ako nije, zašto me čini nesigurnom? Ili se samo sramim svoje ranjivosti?
Ne boj se te moje neobične pjesme. Ona je samo iščašeni duh koji te pohodi i svoje nesanice skriva u tvom snu.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 24. 06. 2021 ob 11:15
- Prebrano 251 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 50.5
- Število ocen: 2
