Pukotinom između zemlje i neba -

mraka i svjetla,

bjeličast prsten -

ovjenčava se novi dan.

Razdijeljem dana i noći

obgrljeni Mi

u svanuću -

u diobama novoga svitanja

na razmeđu moje lijeve i desne strane

između dvije ljubavi

beznačajnog i značajnog

između laži i laži, i istina

ponad jave i sna i

tvojega:„Imaš sve i nemaš od toga ičeg“

između neuzvraćene i

tajne ljubavi

između Kosove i Paklenice

dvaju obala naših života

na Visećem mostu

što u njíhovima ide na obje strane,

a Mi drhtajima na jednu

ponad matice

u zavjetu -

lančić ljubavi

sa vrata na vrat ljubavi.

Dvije obale, dva nadahnuća u jedne živote -

most vitki - iznad ponora -

naša raspukla nebesa

prostori i vremena vječna

mi u svanuću

razdijeljem dana i noći obgrljeni -

ovjenčava se novi dan. 

Kemal Ljevaković