Cigaretu za cigaretom u vijuge izvijam,

u mojoj sobi muk i tišina i maglina daleka,

pun melanholije koju u čarolije dima svijam,

sam-samcat usredsređen ka tebi, dovijeka.

Napolju je snježni romantični kovitlac i

u ovom danu samo mi jedno ne nedostaje –

u duši žedni vapijući glas u pustinji i

sjeta – nas dvoje srećni, u meni pohranjeni.

Bilo je to na današnji dan

kada smo se sreli i najednom, tako brzo,

zažudjeli se i strasno zavoljeli, ali

danas smo u tvoj zaborav sahranjeni.

Vrijeme isuviše brzo teče, pa mi život

traje – kao nešto lijepo da je

nema se vremena ni za dileme,

a kamoli za promašaje.

Zato, svaki dan osmišljam čežnjama ka tebi,

hoću da sam ti na tragu, kad trag si u meni,

no da mnim dilemu jal' promašaje,

i tako, životom plaćam osjećaje – iluzije.  

Kemal Ljevaković