Bacam zaključani spomenar u zapjenjeno, zahuktalo more
pomislivši da bih se jednog dana mogao reinkarnirati
kao humanoid nove generacije (možda čak i robotizirani)
ako moje tajne proguta modričasti kit iz mašte.
Mada protivno zakonima fizike
i mada bih bio proglašen heretikom,
moje uspomene glatko teku iz spomenara
kako bi mogle usavršiti svijet:
planine, rijeke i gradove koje sam posjetio,
fantastična mjesta koja čekaju da budu istražena,
poimanja koja odudaraju od ljudske logike.
Potisnuta sjećanja ožive u mojoj poeziji
čineći humaniji i duhovniji svijet
(ah, gdje je dosad bila duhovnost?)
i gutajući more na čijem dnu leži moj spomenar.
Dok se sporim s Neptunom u dvorcu od soli
oko posjedovanja morskog dna
kojeg će čovjek vjerojatno proćerdati za milijun godina,
sedmoglavi zmaj kao oni koje sam crtao kao dijete
briše tragove prošlosti praveći mi velike rupe u sjećanju.
Sve bi moglo doći na svoje mjesto
da nije otrgnuta jedna stranica,
ali more se dogovorilo sa sirenama da recitiraju moje pjesme
kako bi moje uspomene mogle postati hrana nestašnom kitu.
Ja,super ,od kot prihaja to.lp
Hvala Cane na komentaru i podršci!
Ivan
Super, Ivane! Tvoja potisnuta sjećanja kroz tvoju izvrsnu poeziju izlaze na površinu.
Lp, Katica
Hvala Katice na podršci!
Ivan
Ivan, zame je to bistveno več kot poezija. Ti praktično živiš v preteklosti in prihodnosti.
Poleg čudovitih zapisov, imaš neprecenljiv dar in verjamem, da ti to velikokrat povzroča bolečino, skrb, nemoč - imaš znanje, moč, pa vendar si velikokrat neslišan.
Poklon tvoji lepi duhovnosti.
Stojan
Pogled v prihodnost, medtem ko "listaš" spomine, deluje sveže in ne brez trohice soli ... čestitke,
lp, Ana
Ivane, čestitam na Podčrtanki, bravo!
Lp, Katica
Ana, hvala na podčrtanki!
Stojane i Katice, hvala na lijepim komentarima i podršci!
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!