Trošimo vrijeme nemilice,

kao devalvirane novčanice, izobiljno,

i svako(dnevno) ga nema dovoljno.

Kazaljke trate krugove - sporohodno-uzaludno -

sva jutra, sad-pa sad, odu u sutra.

Ali, vrijeme ne ide i ne teče -

Ono stoji. Sve drugo:

kako-tako, kako-kada i kako-gdje,

ima svoje ići i teći, i ima prolongacije,

jedino, i samo,

vrijeme se ne može ostaviti za kasnije.

Vrijeme ne ide i ne teče,

ono stoji, i brojkama kada se broji.

Sve drugo se miče, mijeni

u vascijale svijete

i u svih nebesa domete, i stanja -

mirijada tokova i linija su

u krugove trajanja sapete,

pa traju, traju u svoja opetovanja.

Vrijeme ne ide i ne teče,

ono stoji, kao sjenka svega,

i neće nestati, niti stati -

da svjedoči panta rhei

i da svak(ojak)i tok prostora

u tijek vremena kreće,

i da sva nestajanja i nastajanja

su, samo, sebi same preinake,

izvorišta i utoke.

Kemal Ljevaković