UTOPIJA
Spremna sam,
baš u tim ranim satima,
čim ti otključam vrata
da rastvorim i sve prozore,
samo da unutra sine, da se vine,
uskovitla milina svjetlina.
Jesam, uvijek sam spremna,
baš u tim ranim satima,
dok ti hladim čaj iz metvice,
od kojeg lakše dišem,
odreći se i vlastitih trepavica,
samo da između nas ne bi pala
koja sjena, da me ne tražiš
tamo gdje me nema.
Vidiš, tako jasno se ocrtava
moja glupost
u prvoj šalici kave.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
- 12. 07. 2009 ob 12:26
- Prebrano 1503 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 730
- Število ocen: 17
