Jednog dana otac sa sobom me uze
(Imah deset leta, a možda i manje):
„Idemo gledati naše kukuruze,
Da vidimo jesu l’ sazreli za branje.“
Stigosmo na njivu i da vidiš čuda:
Kukuruzi naši skoro svi obrani,
A trag divljih svinja po zemlji je svuda
I plodovi zreli po njoj povaljani.
I otac je stao da viče i psuje –
Od silne galame bi mi neprijatno;
K’o da ga zverina usred šume čuje,
I k’o da kukuruz ima zrno zlatno.
Detinjstvo je moje davno prohujalo
Ali se još sećam te očeve vike.
Životno iskustvo snagu mi je dalo
Da sa drugim očima gledam u te slike.
Zbog očevih psovki više se ne stidim –
Sad razumem njega i sve druge gazde,
Jer u svakoj pesmi ja sad njivu vidim
I stihovi moji mirišu na brazde.
deda, okopavanje kukuruza, Slavonija, ja mala ...
fatamorgana uspomena ...
bravo!
lp!
... a motika u tvojim rukama, ha, kako bi to izgledalo?
LPM
...pa bila je, puno godina... sve dok nisam narasla i počela trčati za dečkima sa sela hahaha ..
ld!
Poslano:
24. 03. 2021 ob 16:01
Spremenjeno:
24. 03. 2021 ob 16:28
Poslano:
24. 03. 2021 ob 16:30
Spremenjeno:
24. 03. 2021 ob 16:34
Hvala Katice. Ja sam radničko-poljoprivredničko dete, tako da mi te "slike" nisu strane. Istina, prerano sam "pobegao u svet", tako da taj zanat nisam dobro ispekao.
Lep dan i svako dobro!
M.
P.S. Moja druga zbirka ima naziv MIRIS BRAZDE. To kažem sa ponosom.
Jako lijepa ratarska...
Ovom svijetu potrebno je više prirode i više zemlje -
inače sve ode preko vakcina u kupus.
Hvala na izvrsnim rimostihovima,
Ivan
Ivane, hvala za komentar.
Dobro je da imamo ovu tehniku, koja nas povezuje, kad već ne možemo zajedno popiti kafu negde na rivi, ili kod tromostovja...
Pozdrav za Zadar iz Ljubljane!
Maki
Pesem, ki prebudi vse naše preteklosti in sporočila, ki jih šele zdaj, ko smo odrasli, lahko dešifriramo ... čestitke,
lp, Ana
Čestitam, Maki!
Lp. :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: MAKI
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!