ja sam poslednji koga vidiš
šušnu mrak
pa se zatrča u brda češući
stomak o njihove vrhove
igramo žmurke nas dvoje
pre nego se zapljunemo
u noći kada san se prikrada onjuši
i nesta
kroz roletne naša priča
izgleda prosta
do bola da nije pogleda
unezverene i plačljive pčele
u izvrnutoj čaši sa stola
pa se zatrča u brda češući
stomak o njihove vrhove
Čestitke
Jagoda, odlična "igra svetla i tame". Bravo!
Pozdrav,
Maki
Hvala, dragi prijatelji Svit :), MAKI :), nikita :) Katice Badovinac :) na lepom odzivu na ovu pesmu i krasnim rečima. Šaljem vam srdačne pozdrave uz lepe želje za mirne, plodne pesničke dane!
Jagoda
Prehajanje svetlobe, teme in ta zvok ujete čebele! Čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana! :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!