MOŽDA SE NISMO NI RASTALI
listopad je, jesam li otputovao
hoću li se rano, ili kasno vratiti
kormilar je dugo pjevao i lice mi
osmjehnuo nadom
ili je utihnuo, ili izručujem
sebi utjehu da znati plivati
znači spašavati život
listopad je, u vrtlozima i opsjenama
neispjevane kiše radoznalo
razmiču zastor nad dalekim
zemljopisnim kartama, nijeme su
ne pitaju tko zna koja je zima
koji su snjegovi
listopad je, rastajemo li se
na nekim meridijanima
gdje neubrane su trešnje
njenih usana
gdje nazdravlja se
s čašama punim plaveti
gdje netko podsjeća da su
svi izgubljeni samo iluzija
listopad je, vjetar je u gorama
netko se brzo budi
da mu život ne pobjegne
nakon tinejdžerskih godina
nakon vjeridbe, nakon ljudske istine
o zemaljskoj sreći
na nekim meridijanima
gdje neubrane su trešnje
... zagledam se, prema
velikim gradovima ... i vidim, gledam svoj mali grad ... bravo ... lp!
Pesem, ki iluzije naredi resnične in obogati eksistenco bralcev, ne le tistega, ki izreka o življenjskih spoznanjih ... čestitke,
lp, Ana
Hvala najljepše, Ana:)
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 02. 03. 2021 ob 11:47
- Prebrano 372 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 210.3
- Število ocen: 11