JEDNAKO IZGUBLJENI

 

Gledam joj ravno u oči
I izgovaram reči koje ne čujemo
Usne ne miču
Ali sve razume
I samo ćuti...

 

Veliki prasak je nastao...
Pa, ko bi znao iz čega
I svaka će čestica nekim svojim putem
Ko bi znao kuda
I nikad se više pronaći neće...

 

Tako i Marie kada sam, ono jednom, poljubio
Otišla je sa mnom na usnama
I nikad se više pronašao nisam

Bojan Tasic

Komentiranje je zaprto!

Bojan Tasic
Napisal/a: Bojan Tasic

Pesmi

  • 02. 03. 2021 ob 11:51
  • Prebrano 254 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 86.68
  • Število ocen: 5

Zastavica