Gde je golub pismonoša?
Daje časove letenja ustreptalim krilima,
otkinutim eruptivnim valovima,
užarene protuberancije.
Nadobudnim putnicima, letećih ćilima
na putu tihe kontemplacije.
Samo par stotina svežih koraka
nabojima potencijalnih barijera -
- rasprostiranja čestica antimaterije,
vode odavde do vrha ...
nečega što nas plaši;
zatamnjen je pogled sa visina
na još veći vrh
u fokus svesti , nepoznatog smisla.
Koji se može sagledati
jedino iz udaljenih pravaca,
rastućih samoobmana
beskonačnog niza.
***
Devojka se usteremila za psom;
pas se otrgao, uspaničen beše
trenucima postojanja zvezda na tom
nebu gorućem, gde je još stajao;
mirno na straži, opsednut, prozebao
usamljeni mesec svetionik …
Umorni ljudi zagrljeni sedoše
nemo u podnožje, senke udaljenog bora;
zaodenuti samo iluzijom veličine.
Da zajedno posmatraju mirno
vedro veče, puno mesečine
i simbolike misaonog eksperimenta;
Dok su mekim kosinama,
širokih planinskih strana,
razigrani talasi mesečevog okeana
u rastućoj formi stvaralačkog procesa,
oblikovali impresije;
… i mudrost života
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!