...da se osjeća cijelom
da je iz jezera ne gledaju
njene oči kao fosil
u srcu kamena
svoja bi ljeta svoje bi jeseni
svoju bi bezglasnu
brazgotinu u duši pitala
ali zemna joj slutnja
u tragovima ostavlja potrošeno
i na travu davno
'navučeno' vrijeme
možda bi nekoga nešto pitala
ali je visok njezin let
i dubok ekstrakt biljni
pa smo joj sretali samo
pletenice u visokim travama
čije vertikale ne dodiruju
konkretnost njenog svijeta
četrnaestogodišnjeg
možda smo samo eho čuli:
usamljena sam među vama
među stotinama tisuća
gradskih duša
Pesem, ki se tankočutno plete s pomočjo podob iz narave in pred nami nastaja deklica, ki jo priklicujejo tisti, ki so jo ljubili - in vzljubimo jo tudi bralci - čestitke,
lp, Ana
Ana, hvala !
lp, mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!