Naša egzistencija
počiva ispod egzaltiranog sjaja,
purpurnog neba u predvečerjima;
kad se nizovi ulančanih indeksa
prelamaju laganim titrajima
spektralnih linija,
prirodnih modifikacija anizotropnih osa.
Plaču nad kanalima,
tužne Beatriče i Laure idealne
muze, nad prizorima
zemlje iz mašte;
plaču u romantičnim gnezdima
laste i jetka zvona u hodu,
ispod svodova gotičke katedrale ...
Ispuniše kanale
nadolazeće plime neizrečenih želja,
slivajuće, sa opustelih trgova;
jedino mladi lavovi,
misteriozni duhovi konačnosti,
zastadoše skamenjeni
... na raskošnim mostovima
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!