Zima se predaje
u očima pticā plove
nečitke misli, a ja jasno
još na dlanu nosim inje
i to glasno izgovaram

Negdje daleko u meni
pjevaju prošlogodišnje terase
iščekujem da mi se jave
neprespavane pjesme 
na hridinama
i trava nepokošena
da nešto otpjeva
dok mi se smanjuje slika
na stazi koju prevaljujem
nepovratno

Zima se predaje
san o sebi sanjam
pred očima
sve većih zvijezda
koje uzlijeću i šute
nad studen gradsku 
koja će izdržati prognozu
o još jednom snijegu
s kojim ću pretrčati
još jedan nemiran san
mutan
od proljetnih voda

mirkopopovic