Jednom si mi tiho
Pokucao na vrata sna.
Malo su se odšrinula
Dovoljno da uđeš.

Ušao si u prohladnu sivu,
Krvlju natoljenu odaju
Srce s tišinom zagrljeno.
Kao da lebdiš između,
Prostora ne dotičući dno,
Osluškuješ..

U daljini čuješ neke
Otkucaje, kao da je sat,
To samo je moje Srce
Na izdisaju života
Koje je tebe čekalo.

Prilaziš tom kucanju,
Osječaš toplinu, toplije ti je.
Dobro znaš da si stigao,
Stigao si na pravu adresu.

Vrata se zatvaraju
Postane svjetlije
Obuhvaća te neka čarolija.
Ne žmiriš više, budan si,
Stigao si na pravu adresu.

Biserka Vuković