Njihova lica, kao blijede sjene iz prošlosti

javljaju se u starom ogledalu.

Volim, da ih gledam

jer one su bile nekad dio mene.

Svakoj sam dao dio svoga srca

i ostao sam bez srca.

Svakoj sam poklonio svoje misli,

sada sam bez sjećanja.

Htio sam sreću, da im poklonim,

da im poklonim svijet.

Nisam imao sreće

i kako svijet, da im poklonim

kada su mi čak moj komadić neba uzeli.

Volio sam ...

- od nekud doletio kamen

i razbio ogledalo.

Znam, to su oni učinili!

U ogledalu

- moje lice, razbijeno

u bezbroj krhotina.

Što ste mi to uradili, o ljudi?

DragoM