Apstraktne imenice i nepravilni glagoli
miješaju se s neplodnim mislima u smislovodu,
a zatim padaju u nepreglednu pustoš poput zaborava,
gdje haraju ratnici s kopljima od kristalnoga inja
što se tope na transcendentalnom, čekićastom suncu
dok pušu vjetrovi a kisela kiša puni limenku za novčiće,
pri čemu izdanci bujne mašte ispadaju iz probušenih džepova,
fragmentirajući iluziju s obje strane poluotvorenih kapaka.

Na ognjenoj kolajni oko moga vrata,
digitalni privjesci rotiraju logičke, kobasičaste jednadžbe
dok iksevi i ipsiloni plešu u ritmu new age glazbe,
kako bi lađe pune blaga iz kornukopije i duhova iz predgrađa
mogle ploviti između kontura na mome licu,
obojanom varijantama dosljednosti i silnicama sinonima,
a tišina nagrižena sumporom i sarinom vrši transplantaciju tkiva,
asimilirajući zov divljine do visokih vibracija iz pete dimenzije.

Dok njišem trivijalnost svakodnevlja na Foucaultovom klatnu,
moje bitisanje raste prema magnitudama Richterove ljestvice,
rušeći centrifugalne i centripetalne barijere izvan zlatne krletke,
opervažene fonetskim varnicama u origami oblakoderu,
a upitnici nalik kišobranu Mary Poppins lete neboplavljem
ispod kojeg barmen miješa savršeni koktel od magle i sjete,
kako bih mogao sažeti svoje pjesme, odjevene ruhom neprolaznosti,
u stih iz kojeg će se roditi kozmos skrojen po mojoj mjeri.

Ivan Gaćina