Jedna se školjka kraj žala odmara,
u utrobi svojoj biser stvara,
njenoj nutrini od sedefa sjajna
more šapuće tisuće tajna.
Kroz oseke, plime, nestalne vale
čestice pijeska u prelest se kale...
Otvori školjku radoznalom rukom
i uzmi blago stvoreno s mukom -
nema u njoj baršuna više,
tek šumor mora u sjaj se piše,
biser jasni blista ko tane
nebeskog svjetla u naše dane.
Čudovita! Kot da slišim šumenje pesmi iz nje... lp Dražene
Pozdravljen, Antun Dražen, dobrodošel na Pesem si, lepo, da si se nam pridružil,
Ana
Hvala, Tanja!
Hvala, Ana, na dobrodošlici!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Antun Dražen Bos
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!