Da sam kozmički električar,
od zvjezdane tkanine satkao bih plašt ljubavi,
oplemenjen nitima lave (da razbudim beskrajni ocean),
i ušio znakove poznatih i nepoznatih pisama
koja su zmajevi otpuhali u carstvo s druge strane planine
kako bi zavladala harmonija između svjetova.
Dodao bih livadne boje u smjesu budućnosti
da boemski umjetnik može oslikati dubinu moje mašte
na oltaru gdje se život i neživot prepliću između bljeskova,
a čarobni prah bacio bih u deltu Nila
kako bi moglo narasti džinovsko stablo spoznaje dobra i zla.
Nad plaštom ljubavi, sjaj tisuću sunaca obasjao bi optičara
koji prekraja svjetonazor pomoću endogenih i egzogenih sila
dok nebo presvlači svoje jutarnje ruho,
a kad se zemlja zarotira oko nadnaravne grafitno-kristalne osi,
matematičar bi priključio krila logike
kako bi nas oktalni brod mogao provesti kroz sudbinu.
Kad bi ljudi znali upravljati snovima,
plaštovi ljubavi zamijenili bi nebeski i zemni promet
dok bi se spoznaje s druge strane zrcala raspršile u svakodnevlje,
a vrtlar bi koristio biljni sat s aurora borealis efektima
kako bi cvijeće moglo stvarati poentilistički oslikane stihove
koje smaragdni leptiri nose iznad tišine oceana.
Posijao bih sjeme mudrosti na skrivene planinske proplanke
da donese neobično i mistično voće s dalekih planeta,
a ostatak zvjezdane tkanine bacio bih u vjetar iluzije
kako bi se magnetski polovi mogli zarotirati u smjeru ljubavi,
gdje je zidar zabetonirao kamena srca mitskih gradova.

Ivan Gaćina