Tvoj glas širi se zrakom
poput nuklearne eksplozije
toliko ispraznih riječi
Sliče na ljubavnu pjesmu
tvoje su grudi dva brda
na suprotnim polovima svijeta
koja držim u rukama
da zemlja ne postane ravna ploča
čarobna šuma u tvojim bedrima
skriva sve naše mane
Ljubav je postala oštricom noža
Moja krv
razlivena pločnikom
izgleda kao slučajni prolaznik
u vrevi velikog grada
čini se da mi srce kuca u pogrešnom smjeru
sve sam bljeđi i tiši
preostalo je nekoliko kapi
postajem nevidljiv
Nemoj me tražiti
otisci mojih prsiju ne pripadaju ni jednoj naciji
ljubav ne nosi zastavu
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Speculum
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!