Ja imam olovku. Olovka ima mene. Ili: I ona ima mene. Ovo „i“ znači li zatvaranje kruga svakog sa pedeset posto? Jesam li ja njoj prijetnja ili ona meni pa je i tu ravnoteža? Činimo li mi jedno, cjelinu ili je svatko zasebna polovica suprotstavljena drugoj? Je li cjelina gledana udvojeno uopće moguća?
Ja volim njega. On voli mene. Krenemo li s razlozima, oni će nas razdvojiti. Nestat će „jedno“ i nastat će "dvoje". Ljubav ne traži razloge i ne trpi analize. Pred njima uzmiče. I na kraju nestane. Je li bitan poredak riječi i kako ga izbjeći kad se rađamo kao pojedinci?
Po djelovanju smo živi i samo po njemu postojimo. Možda su dovoljni samo glagoli.
saraivor