strah odjednom
upih, psik je zmijski
u dnu jutra (jesu li to na slici 
izblijedjeli glasi
je li jedna muha uzletjela
u polusnu sobnom...)

ničim uronjen u latentan 
izvor podatka da san 
u snu sanjam, čujem 
noćnih ptica huk – sve je
u strukturi nesvjesnog

ali ječim(!) trajanjem škripim
bez zvuka, daljinama
želio bih reći da nježno me
urone u riječi

značenja tvoreći 
u prozor smještam
lagane papirnate zmajeve
pogled im dubi u ništa
strah odjednom upih
jer psik zmijski postaje 
u javi trzaj

mirkopopovic