Kad bi se bar jednom usudili svoj pogled

uperiti u podzemlje, ka korijenima, s jednakom nonšalantnošću,

kakvu smognemo kad tajno skeniramo mjere

susjedove rajčice, možda bi spoznali

da je i ona, ta susjedova crvena rajčica,

ako joj dozvoliš do kraja dozrjeti, pod ljuskom mekana

te da će i ona biti procijeđena u tanjur sosa,

(bit će samo drugačije začinjena), a susjedova bakica će susjedov

sos poslužiti susjedovim unucima s jednakom

mjerom ljubavi, jednakom dobrodušnošću i s jednakim zadovoljstvom,

koje uvijek raskrije onaj nagore uvrnut kutak na njenoj

gornjoj usnici, kao što bi to učinila i tvoja.

Tada bi možda spoznali i to da će baš ta susjedova

rajčica zasigurno postati susjedov protestni rekvizit

koji će neurotično baciti, doduše ne u istu uglednu osobu,

a ipak s istim zanosom, žestinom, strašću

i pohlepnom nadom u nešto bolje

(bez obzira što to za njega znači), kao što ćeš to učiniti ti.

Kad bi se bar jednom usudili uperiti svoj pogled

u podzemlje, ka korijenima, s jednakom nonšalantnošću,

kakvu prikupimo na noćnom lovu za

mjerama susjedove rajčice, možda bi spoznali

da se tamo, po tankim šumskim cijevima, iz naših spavaćih soba,

slijevaju iste suze, iz naručja drukčije klice,

ali iz jednakih suznica, iz jednake tvari, jednakih očiju, istih srca.

I da su tamo, u podzemlju, kamo dotiču naše trpke,

mokre, svečane istine, suze - jedno.

Jure Drljepan (JUR)