polusnom prilazi mi
šutnja na stubama
u takva jutra moja djevojka
silazi s brijega. kosa joj vijori
u ogledalima
puzeći niz moje tijelo
ja s njenog odljepljujem
sunčane mreže, narove i naranče
teški med usnulog trpnja
listamo po iluzijama ljeta
tonemo u visine lirskih dubina
da bismo otputovali
(Trpanj, 1982.)
Poslano:
10. 11. 2020 ob 17:31
Spremenjeno:
10. 11. 2020 ob 18:31
Sjajno!
Poslano:
10. 11. 2020 ob 18:37
Spremenjeno:
10. 11. 2020 ob 19:37
Znači mi tvoje mišljenje!
HVALA:)
urednica
Poslano:
13. 11. 2020 ob 17:24
Spremenjeno:
13. 11. 2020 ob 18:24
Ujemanje prividov, ki zaživijo v svoji žareči podobi skozi pesem ... čestitke,
lp, Ana
Poslano:
13. 11. 2020 ob 18:30
Spremenjeno:
13. 11. 2020 ob 19:30
Najljepše se zahvaljujem, Ana:)
Pozdrav
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!