
posrne i zajauče
olovno težak list
neprogovor mi
utisne u lice
znam mu pogled
i žilu kucavicu
njegove teksture
koja me šuti
nagovještajem
i neminovnošću
životnog pripitomljavanja
sa Hadom
kao sa rijekom bezbrižnosti
čije struje u nama
iščekuju jedini čas
u kojem se
kad dođe doba
nikada i ništa više
ne može učiniti
"ko te molči"
v svoji kvazimoči
odstira vso svojo majhnost
Čovjek je meta svakojakih disciplina, prohtjeva "Nadljudi". Imamo li se pravo javiti kad ustvrdimo da smo kišna glista pod koracima onih koji spašavaju pola svijeta. Netko će potvrditi sa DA, jer vjeruje u slobodu čovjeka. Slobodu čovjeka????????? ha ha ha ha.
Hvala, igorj, što si zastao na mom zapisu i poslao podršku, pokazao pažnju, napisao komentar.
Ugodna noć, prijatelju
Neizogibnost minevanja, ki se mu ne da ubežati, le kdaj pa kdaj se lahko tako neizprosno soočimo z njim ... čestitke,
lp, Ana
Hvala Ana na komentaru, pažnji i vremenu...!
Ugodna večer:)
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!