Dan u kojem si mojim kostima udarao o bubanj
i Sunce što se kupa u crnoj pjeni
navješćujući slobodu
od bogova i zvijezda.
Oprosti im.
Zapad i Istok
stranputica su istoga svijeta.
Kupujemo vječnost dušama
na klecalima ranojutarnje tišine,
a ne znamo miris lista
u padu pred smrću.
Da bi tijelo ostalo tijelo,
muka je riječi neizbježna.
Jednoznačna sam
u matrici našeg ponavljanja,
a ti duboko
pred depresijama tmine.
Zaručih se za Sudnji dan
da prevarim izgovaranje boli.
Žedna sam
i bivam žeđ
opore vode.
Pod bijelu haljinu
skrila sam sjenu našeg srca.
Nosiš ga na čelu
jer ti si Kiponoša nadzemlja.
U procesiji tvojih misli
bivam razularena svetica
crne vagine i
gangrenoznog uterusa
kojim bubre sva neba
što si ih za mene stvorio.
Crno je moje danas
za vjekovito nikad
među zemljom i medom.
Dan u kojem si
mojim kostima udarao o bubanj,
a ja
od smrti
još
neodrođena.
Zaručih se za Sudnji dan
da prevarim izgovaranje boli.
Čestitke
Briljantan poetski duh.
Sve pohvale za poeziju.
Htjedoh se samo potpisati pod komentare, ali moram nešto dodati: ako sam ikada rekla da mi jedna pjesma nije dovoljna za cijeli dan, povlačim riječ, tvoja mi jeste! Pa ne samo ova ...
Srdačno te pozdravljam, draga Branka!
Nikita, poetinja za dušo ♡
Odlično!
Lp, Marija
Hvala svima!
Eros in tanatos na tvoj izjemen metaforičen način ... čestitke,
lp, Ana
Branka, treba da objaviš svoje pesme. Poslednji je čas!
Lp, Milen
Ana, hvala!
Milene, tvoj komentar me zatekao! Hvala ti!
Osim Leana Radića, Mirka Popovića i Marije Juračić za moju poeziju to mi nitko nije rekao. Ljudi je jako teško usvajaju i izdavačke kuće na nju nisu zainteresirane. Zbog svega toga prestala sam stremiti nečem takvom. Ali pisati neću prestati nikada.
Izdavačke kuće nisu zainteresovane za poeziju uopšte. Ali to ne znači da nema modusa da se objavi ono što vredi. A tvoja poezija vredi!
Hvala, Milen! Znam da vrijedi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 06. 10. 2020 ob 06:26
- Prebrano 1159 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 365.6