zamagljeno, je li od nove
ciklone koje zadnjih dana
nemilosrdno gazi udarajući
o obale, do jučer pune života,
sjedoh na tren, priljubih se
o staru rđavu bitvu s koje
pruža se pogled tek nekih
stotinjak metara i nema naznaka
poboljšanju,
šumi more,
po povratku grabeći oblutke
i otiske kupača nedavnog ljeta,
tražim pogledom mog galeba,
tu je on znao poput kapetana
privezivati svoju bijelu brodicu
i pjevušiti onako više sebi za uho,
ali jutros nije se pojavio,
brodica
sama njiše se u kraju dok nebeski
letači kljunom istražuju palubu,
možda nađe se neka mrva kruha,
prođe me neka tuga,
neki neodređeni
osjećaj, nisam svratila bez razloga,
htjedoh čuti bar jednu njegovu šalu,
toplu riječ i mig što liječi dušu, no,
bit će ostao u toplini postelje,
šteta jer moram reći zbogom moru
do neke druge prilike, nada umire
zadnja , kažu neki, no meni bojazan
kazuje sasvim suprotno....

Denisa