Naslikaj drvo
i sakrij se
od sebe.
Ćuti...
i žmuri
dok se tražiš.
Polomi ogledala,
razbij stakla,
baci kamen u vodu!
Uništi sve!
Sve u čemu
možeš da vidiš
odraz svog lika.
I moje oči...
Previše tuge
krije se u njima.
Poslano:
24. 09. 2020 ob 13:35
Spremenjeno:
24. 09. 2020 ob 15:40
Odlična pjesma oko koje se vrijedi još malo potruditi, kao da si joj na kraju oduzeo snagu, iako ima sve elemente da zadrži početni naboj, ukoliko se oslobodiš balasta i izvučeš bistvo, recimo npr:
Uništi sve!
Sve u čemu se vidiš.
I moje oči
Da da tugu ne vidiš // da mi tugu ne vidiš
Ili nešto u tom smislu.
Svakako to je
samo moje doživljavanje tvoje pjesme, koje možeš, a i ne moraš uvažiti. Inače, samo
pjesma koja me duboko dodirne može iz mene izvući ovakve komentare, zato se nadam
da mi nećeš zamjeriti.
Poslano:
25. 09. 2020 ob 05:58
Spremenjeno:
25. 09. 2020 ob 07:58
Poštovana, zahvaljujem se na lepom komentaru i sugestiji. Pesmu ne mogu da menjam jer je objavljena u mojoj zbirci poeziji "Nit". Dešava se da nekad, ono što napišem, promenim ali uglavnom to bude to, kao konačna verzija. Verovatno onog trenutka kad je napišem sva emocija usmerena na nju bude potrošena.
Srdačan pozdrav iz Srbije i Leskovca.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dedino Muško (Zoran M. Jovanović)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!