
U plavoj haljini
sa bijelim točkicama
stojim na balkonu.
Uz mene si i šutiš.
Ne znam odakle
sićušna kap krvi.
Ostavlja tanak trag na ruci.
Zaustavi se na granici
kože i ničega.
Znam.
Jedanaest je sati.
U moje stanice
ušunja se Shostakovich.
Valcer broj 2.
Prozirne balerine
polako plešu na obrazu.
Zagrliš moj drhtaj
i miris zemlje,
koji se sada provlači
kroz njegovu urnu.
Na Varaždinskom groblju.
Biti z nekom na daljavo (iti v mislih na zadnjo pot z njim) in se stisniti v bližino, ki je dosegljiva ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!


Napisal/a: nada pecavar
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!