Bijeli oblačak najednom
Odnekud se vraća, odnekud
Plovi. Mjerkamo ga šuteći
Leđima okrenuti usnulim travama
Kasnoga ljeta
To je onaj koji je maloprije prošao
Prema zapadu, kaže Magdalena
Nepomično me gledajući
Očima boje rujna

Kad si legla u travu, pitam je
I koje je bilo proljeće...
Ne odgovara. Naša je tihost
U modrini lica nebeskog

Iz varke proteka vremena
Ne znamo tko od nas
Dovršava plavi crtež u visinama
Tko od nas broji godine
Tko od nas iščezava
S bijelim oblačkom
Što otima nam mir
Što s borama na čelu postaje
Moja utrnula misao

mirkopopovic