PISMO MARIJI

 

Bili smo
Samo dobri prijatelji
Oni, najbolji
I, ti nisi imala to nešto
Nešto što nisu imale druge
Nešto posebno
Nešto, što nisam znao šta je
Što bih samo osetio da je tu
Da se širi oko nas
Kad god se pojaviš

 

Umeo sam strašno dobro da ćutim

 

Gledao sam te kako odlaziš
Sva u belom
U neki život novi
U neki svet novi
Gledao i lagao
Šta se mene to tiče uopšte
Ma kakvi
Stara priča
Prijatelj se voli
Naročito najbolji
Gledao i...
Lagao ćutnjom
Razdražen slutnjom da neće proći...

 

Evo, sinoć ti rekoh sve
Pod okriljem noći

 

Sada znaš kolika je bila laž
Ta moja ćutnja

 

Sada znaš kolika je bila draž
Sva moja slutnja

 

Da će danas
Posle dvadesetogodišnjeg puta
Koliko putuje, ovaj voz bez odredišta
Konačno stići na cilj
Da će sa usana, kao med
Poteći istina
Pod okriljem noći
Što se godinama diči

 

Kažu ljudi
Kako danas bole
Juče neizgovorene reči
Ja nemam ništa s tim...

 

A s tobom sam mogao sve...

 

I šta nam sad ostaje....

 

Ništa se neće promeniti....

 

Mi smo bili
Samo dobri prijatelji
Oni, najbolji
Sad to izgovaram sa stidom
Jer sad ne mogu lagati ćutnjom
Kao nekada
Ove godine, u lice utisnute
Ne dozvoljavaju
I štipaju
I grebu
I smeju se pogrdno
Sarkastično

 

Sada ti priznajem koliko te volim
A ti vidi šta ćeš s tim

Bojan Tasic

Komentiranje je zaprto!

Bojan Tasic
Napisal/a: Bojan Tasic

Pesmi

  • 10. 08. 2020 ob 23:05
  • Prebrano 344 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 63.31
  • Število ocen: 5

Zastavica