Ustajao si noćas
dozivale su i osvrtale se
tamne šume bez očiju

žele li ponekad da im krišom
u zlatnim kosama svijeću zapališ

možda se samo uspavao val
podno stijena pa su čempresi zašumjeli

ustajao si noćas
na vratima lupalo je
opskurno lice
unutarnjeg mora

žele li ponekad nepoznati
otkriti otiske svojih stopala
tajna je namignuvši šapnuo je
vrtni patuljak i okrenuo se
umoran od nepomičnosti

mirkopopovic