kad je došao u moj razred
a bili smo još skroz mali
govorio je malo
govorio je čudno
nada je rekla da je iz bugarske
da je to jako daleko
i da su to naši neprijatelji
rekla je i za aninog tatu iz like da je bosanac
pa joj nisam vjerovala
zbog njega sam riskirala batine
oblačeći za školu svaki dan bijelu haljinicu
s veeeelikom kragnom
koja se čuvala za nedjelju
a kad sam u razredu naglas čitala lektiru
krišom bih pogledavala u njega
puno kasnije
kad svi smo bili drogirani
mladošću glazbom slobodom i ponosom
zatvarali neka vrata zbog čega bi kasnije plakali
našli smo se u nekom gradu
ni njegovom ni mom
i voljeli se
onako kako se već voli u mladosti
a volio me ekavicom
i tepao mi neke smiješne riječi
ipak
jednog dana je odustao
i otputovao u daleki dunavski grad
a ja još čuvam crno-bijelu sliku
sa školske priredbe
on leptir
s krilima od cimer - papira
Nostalgija in sprejemanje drugačnosti ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!