travna tišina tvoje
kose između moja
dva prsta od jednog
do drugog oka
razvlačim ciruse
meka
gudala dana
lomim
jutru kost u zglobu
ljulja se
sunce na trapezu
suši se i so i sol
sa tvojih usana gle!
odlete jedan
cvrčak trubadur
gost objavljuje
poslednji poziv na albu
brojim udarce
ge-dur a-mol a –mol
velike
i male terce
na crkvenom tornju
siesta
ptice na trpezu penju
već podne
Čudovito, spoštovana Poetesa Jagoda! Pesem izpeta iz tam nekje, iz tam nekod izza prsnice ...
Z lepim pozdravom,
Sašo
Poslano:
15. 07. 2020 ob 11:17
Spremenjeno:
15. 07. 2020 ob 13:48
Ili sam sebi šaputao, ili glasno konstatirao, tek znam da postoje pjesnički geniji... i da je ovo BRILJANTAN (!) pjesnički uradak.
Moje čestitke!
Ova pjesma je bolna, briljantna u spektakularnim motivima i čudesnim metaforama. Ja kao da sam u tom krajoliku dok je čitam.
Bravo, Jagodo!
Hvala vam Sašo, Mirko, Nikita na tako lepim rečima. ❤️❤️❤️
Z značilnimi miselnimi prestopi / preskoki v verzih, ki jih zato lahko beremo na različne načine, se odpira interpretativni prostor, ki je položen sprva le med dva prsta in se odpre v zelo širok kot (obzorje) dojemanja ... čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana!
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!