
Skinuli smo krila da ne bismo pali,
učili željno kako se više voli
obećanje nego most – nije li divno
šareno gledati mrešćenje somova,
jesti svakakvu ikru dok se mašta o Suncu?
Skinuli smo krila: ostao je tvrdi poljubac zemlje.
Ikar je makar imao san.
Iz rukopisa
Bolj ljubiti utvare kot upati na nekaj resničnega ... imeniten zaključek pesmi, čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!