pričaš mi o dvorovima sjajnim

gdje nimfe su te pitale nektarom

o dalekim otocima

i rasplesanim ženama

koje su ti vidale rane

i nudile svoje meke ruke

za tvoje lisice

pričaš o samoći osvojenih vrhunaca

gdje kamen ispija sunce

a orlovi ti jedu s dlana

dok zmija se bestidno svlači

pričaš o pravdi nevinog grijeha

pričaš o omči

što se rodila i putovala s tobom

a ti je objesio o drenovu granu

prijevarom da to je hrast

pričaš o kiselici s neke gorštačke ledine

nekog pretprošlog vremena

koja je svoj sok u tvojim ustima ostavila

da te godinama podsjeća

i ne da ti stati

pričaš o mrtvima kao da su živi

o živima koji su već odavno mrtvi

o znanju prevarenom ljepotom

i posramljenom pred patnjom

pričaš

a ja nemam čarobne svirale

da odagna elegije i rekvijeme

ni melema

za mrtvu dušu

pitala bih te nešto

no znam  

ovo je sasvim druga tema

ja samo sam žena

koja bi da te voli

saraivor