Uvijek si tu,
blizu mene

kad se ogolim do kraja
zatvaraš me u ormare s finim odijelima
i stavljaš leptir mašne na moje stihove
savijaš moju prošlost i budućnost
i vežeš ih u čvor ovog ispraznog sada

ti se beskrajni dan koji se ponavlja

skrivaš se iza ljepote svojih oblina
nudiš mi spavaću sobu
i komadić nacrtanog neba
s šarenim zvijezdama u daljini

ti imaš bezbroj obličja
i uvijek si tu

u svim vijestima,
svakoj riječi, ulici,
praznom pogledu....

pokrivaš mi uši grudima
i zaklanjaš pogled
glačaš moje kvrgavi um
i tjeraš me da te slavim u svojim pjesmama

umoran sam od tebe
okrećem ti leđa i krećem prema fontani

poželjet ću da nestaneš, zauvijek

zaleđuješ me u zadnjem koraku
i kradeš moj sretni novčić

Speculum