Osluškuješ noć. Svu zavijenu u crno.
Na balkonu pustom, u idili zvijezda
tu i tamo zagrakće vrana sumorno
s obližnjeg stabla, iz visoka gnijezda.
Ah, u tvom životu nema više dana
ostale su tek duge, pljesnive noći
od svega što si htjela bijela solana
uvelih suza cvjetalih u samoći.
Zaboravljena tamo na suru sprudu
isušena jugom poput smilja travke
što miriše ostavljajuć sve u čudu.
U praznoj tišini, u šutnji kolijevke
skamenjena klečiš u svome usudu
samo tvoje oči žare k’o žeravke.
Prekrasen sonet se ti je utrnil in zavalovila je idila tišine, spoštovana Poetesa Katica!
Naj te pocrklja ta lep majski dan,
Sašo
… tišina je res nič in vse, je navzoča zbranost in odsotna pozornost, je povabilo k miru in hkrati odpira prostor miru, ki oblikuje naše življenje … in je idila kot tvoj lep sonet, draga Katica :)
Z lepimi pozdravi,
Breda
Poslano:
26. 05. 2020 ob 13:48
Spremenjeno:
26. 05. 2020 ob 14:17
Velika je ćast imati mugučnost čitati ovakva dela,
velikog pisca, dobar primjer nama koji smo na početku tog putovanja.
Hvala
Lp
pestuje me tvoja rima
doji tvoj verz
Poslano:
29. 05. 2020 ob 06:59
Spremenjeno:
29. 05. 2020 ob 07:01
U praznoj tišini, u šutnji kolijevke
skamenjena klečiš u svome usudu
... pa vendar čez osamljenost, kot balzam polaga svoje zdravilne prste;
"Idila tišine"
Prelep sonet, draga Katica.
Lep, s soncem obsijan dan ti želim,
Marija
Noč razkriva svetlobo, ki se prikaže kdaj pa kdaj iz solz in kamnov, skozi katere teče življenje ... čestitke tudi z moje strani,
lp, Ana
Hvala, draga Ana na komentaru i podcrtavanju soneta.
Lp, Katica
Čestitke za čudovito pesem, draga Katica in seveda tudi za podčrtanko!
Lp, Ivanka
Veseli me da ti se sonet toliko dopao i hvala na čestitci, draga Ivanka.
Ugodan dan ti želim,
Katica
Bravo Katice,
lijep sonet...
U zadnje vrijeme sam više pisao slobodni stih radi prepjeva, sonete davno, a na rimu se svakako moram vratiti...
Čestitke!
Ivane, hvala puno na čitanju, krasnom komentaru i čestitanju.
Do čitanja i lp, Katica
Katice, ovde me podsećaš na Dučića, a bogami i na Matoša:
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
sumnjajući da su tamne oči jasne
odakle mi nekad bolji život sjao.
Maki, hvala ti na čitanju i komentaru. Volim Dučića, a i Matoša i još puno različitih autora, pa su između ostalih ostavili utjecaj i trag na moju poeziju.
A kako je na jednom portalu bio natječaj/igra "Pobratimstvo lica u svemiru" pod geslom "„Živimo, stvaramo, igramo se i nadahnjujemo i ostvarenjima drugih autora. Nismo sami. Gradimo zajedničku kristalnu kocku vedrine." , te su neka moja ostvarenja iz tog razdoblja inspirirana ili posvećena drugim autorima.
Budi dobro i lp, Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!