
Tisuće crvenih smrti
njišu se na trepavici tmine.
Ne otvaram oko iza zjene
koja zuri kroz bezglasna uprizorenja
jer
u tintarnici
krv je presahla.
Sad grimiznim pepelom
blagoslivljam misao
o fellatiu pred svojim grobom,
još nemrtva za mir
i glinenu molitvu zemljanih usta.
Ispod svakog korijena
iscrpljena je riječ
o meni
i meni
koje dolazimo
i odlazimo
s mrtvacima na leđima
čija buđenja budimo
tek u poetriji nekog sumraka:
ja, koja mlade mrtvace porađam
životom njihovih grobova
i ja, koja umirem s njima
iza njih,
utješena tisućama crvenih smrti
koje se njišu
baš na trepavici mog proljeća.
Tudi če ne bi bilo podpisa, bi pesem takoj prepoznali za tvojo ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!