možda je hodanje po šljunku Vaskršnji
post, Mjesec Ramazana,

Korizma lanac nepromišljenih
koraka tugujućih osobenjaka osuđenih na lutanje
kao napola istrijebljeno pleme
ljudi (koje sam voljela), i tebe

možda je odustati od čerge
anđela, koji zaostaju za tvojim vremenom,
ograničeni provalijama fanatizma i skepticizma
što nam na glavi s(i)jede, prijeko potrebno
možda

nebo ima toliko očiju i beskrajnu mekoću pijeska u njima,
sjetim se i plačem

pitam: kako to da se prozor otvara sred tvog lica
(ispod zacviljani krovovi zajedno umirućih ljubavnika),
zbog čega ta očaranost paperjem nekog drveta,
s kim uživaš u spokojstvu zaboravljenih pjesama

pitam i jasno mi je da ne trebam očekivati odgovor

jasnoća je sigurna u svoju noć
što smo? ni to ne znam, ali biti ćemo
duplikati u njenom umu, krila puštena u vjetar,
likovi iz trgovine , prolaznici od uglja

biti ćemo, i nježne boje
potkopati će izmaglica

ona tvrđava
dostojna divljenja

bb