
Zoe ne čini nam to
Ne zatvaraj se u sebe pred prolećem
Zašto sediš tako tamna i nema
Mila znam da je teško nadživeti svoju prividnu smrt
I trajati i kad ti se čini da si umrla zbog njega
Ali ti ne znaš koliko je opasno to crnilo
Zbog starosti koja se šunja
Oko slepih za prolećne boje i bujanja
Ta gladnica
Vreba tela u kojima se pogruži duša
Poješće mi lepotu novog zelenila iz očiju
I srce će mi izgristi do veličine oraha
I šta ćeš tada ti
Kad u mene ne mogneš stati
(Velikoj duši treba veliko srce)
Zoe
Izađi iz toga
I pođi sada do mlade šume sa mnom
Pusti da te april žigne i bolom oživi
Oporavi me
Zbog tebe
Ne predaji me zubu starosti
Izgrišće tebe u meni
I sećanje na njega u tebi
&
Povedi me Neno
Povedi me u prolećna polja i šume
Tamo gde ću ponovo zaboleti sebe
Gde svaki list treperi buđenjem
I boli kao Život
I Ljubav
I On
Hrabra moja
Pođimo
Plijeni Tvoja poezija, draga Pjesnikinjo. Da Te nema na ovom portalu, sigurno bih bio uskraćen za poseban užitak.
Notranji monolog podosebnosti, čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!