Zoe ne čini nam to
Ne zatvaraj se u sebe pred prolećem
Zašto sediš tako tamna i nema
Mila znam da je teško nadživeti svoju prividnu smrt
I trajati i kad ti se čini da si umrla zbog njega
Ali ti ne znaš koliko je opasno to crnilo
Zbog starosti koja se šunja
Oko slepih za prolećne boje i bujanja
Ta gladnica
Vreba tela u kojima se pogruži duša
Poješće mi lepotu novog zelenila iz očiju
I srce će mi izgristi do veličine oraha
I šta ćeš tada ti
Kad u mene ne mogneš stati
(Velikoj duši treba veliko srce)
Zoe
Izađi iz toga
I pođi sada do mlade šume sa mnom
Pusti da te april žigne i bolom oživi
Oporavi me
Zbog tebe
Ne predaji me zubu starosti
Izgrišće tebe u meni
I sećanje na njega u tebi
&
Povedi me Neno
Povedi me u prolećna polja i šume
Tamo gde ću ponovo zaboleti sebe
Gde svaki list treperi buđenjem
I boli kao Život
I Ljubav
I On
Hrabra moja
Pođimo
Plijeni Tvoja poezija, draga Pjesnikinjo. Da Te nema na ovom portalu, sigurno bih bio uskraćen za poseban užitak.
Notranji monolog podosebnosti, čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!